Archive for December, 2007
Ako čitate ovaj članak direktno na sajtu, već znate
Ako čitate preko nekog od Blog čitača, kliknite na naslov članka - Vesic.Org je dobio novo odelo
Nove zelene nijanse, uz svesrdnu savetodavnu pomoć Maje, uz profesionalnog dizajnera Jelenu aka Vajarka koja je uradila najveći deo posla oko osmišljanja novog dizajna i znaka (Jeleno, hvala!
), i uz pomoć Nemanje za inicijalno html kodiranje, rezultat je pred vama
Umesto da se sada raspišem o svim prednostima novog dizajna, o reorganizaciji navigacije i puno sitnih stvari ispod haube, ostaviću vama da procenite kako vam se novi Vesic.Org sviđa
a ja ću malo, samo malo, o istoriji ovog sajta.
Vesic.Org sam pokrenuo 2000-te godine sa jednostavnim ciljem - na jednom mestu, na srpskom, skupiti što više informacija korisnih za što širu publiku, prateći nekoliko linija mojih interesovanja.
U početku su to bile statične (html) stranice sa detaljima o Aranđelovcu (moje rodno mesto; iako već dugo nisam tamo, to će ostati moje stalno interesovanje), o obradi videa na kućnim računarima i o Seti programu.
Što se izgleda tiče, bilo je samo dve ozbiljne varijante: prva, koju na sreću ni vremenska mašina nije sačuvala
(autor: vaša malenkost, koji nije poznat po dizajnerskim sposobnostima
) i druga, tekuća do malopre (vidite je na slici gore).
Na sajtu ubrzo izrasta i sekcija o besplatnim i vrlo korisnim programima na računarima sa Windows operativnim sistemom. No, ovo je i dalje jednosmeran, ja-publici način komunikacije.
Veliki događaj je početak bloga - 15.09.2004 sam napisao prvi post. Članci i komentari se nižu i u nešto preko 3 godine postojanja 150 članaka i preko 650 komentara markira ovaj deo sajta.
Neki od najkomentarisanijih i najposećenijih članaka su:
Telenor/Promonte – „Opustite se“ – manje će da boli (posle) (27 komentara)
Vaš telefon (33 komentara) - moj prvi besplatni program za obradu listinga Telenora i MTS-a
Silovanje po pismu (23 komentara)
Najzaraznija melodija svih vremena …
(29 komentara) - obavezno posetite
Kako napisati CV koji će vam povećati a ne smanjiti šanse za intervju? - iako samo 19 komentara, ovo je ubedljivo najposećenija stranica na celom sajtu
Potrebe za vrlo specifičnim, tehnološkim člancima dovode do otvaranja engleske sekcije i engleskog bloga; iako tu ima jako malo sadržaja, reakcije Mreže na objavljene su više nego dobre, tako da će se i ova sekcija unapređivati i širiti.
U svakom slučaju, imam velike planove i nadam se da će 2008-a za Vesic.Org biti mnogo, mnogo bolja i plodnosnija no (još neki sat tekuća) 2007-ma, i sa što više čitalaca
Ako ste vi uživali u čitanju članaka barem delić uživanja dok sam ih pisao (i za mene i za vas), misija sajta je ispunjena
Na kraju, ali daleko od najmanje važnog: svima koji me čitaju, povremeno slete sa Google-ta na moj sat ili u prolazu nalete, želim Srećnu Novu 2008-u
- puno zdravlja, ljubavi i prijatelja.
Da ne zaboravim: jedna velika molba malim slovima - ako uočite bilo kakve probleme, nedoslednosti, loša iscrtavanja u drugim browserima, molim vas da mi writeJavite(); - u ovu reorganizaciju je uloženo mnogo truda, ali kako je sajt ogroman, garantovano ima još svašta da se ispravlja
- prošla verzija se stabilizovala posle mesec dana
Znate, odavno tvrdim da za nas, Srbe, i sve druge koji žive nekakvim poluživotima u kojima se živi pomoću štapa i kanapa, gde se život premošćuje, krpi i zašiva, ne važi ono „Ne optu&
Znate, odavno tvrdim da za nas, Srbe, i sve druge koji žive nekakvim poluživotima u kojima se živi pomoću štapa i kanapa, gde se život premošćuje, krpi i zašiva, ne važi ono „Ne optu&
NOVEMBAR
01.11.2007
30.11.2007
%
Delta Plus
1.397,38
1.392,19
-0,37
Fima ProActive
1.115,92
1.048,00
-6,09
Raiffeisen Akcije
1.042,52
994,79
-4,58
Focus Premium
1.111,49
1.082,52
-2,61
BelexLine
4.113,85
3.736,48
-9,17
Belex15
2.506,42
2.226,45
-11,17
DECEMBAR
03.12.2007
31.12.2007
%
Delta Plus
1.388,35
1.335,24
-3,83
Fima ProActive
1.044,41
1.029,67
-1,41
Raiffeisen Akcije
996,25
975,28
-2,05
Focus Premium
1.082,11
1.059,05
-2,13
Ilirika JIE
1.000,00
1.002,70
0,27
KD Ekskluziv
1.000,00
1.000,32
0,03
BelexLine
3.740,75
3.830,84
2,41
Belex15
2.231,99
2.318,37
3,87
UKUPNO
03.09.2007
31.12.2007
%
Delta Plus
1.386,83
1.335,24
-3,72
Fima ProActive
1.107,14
1.029,67
-7,00
Raiffeisen Akcije
1.021,40
975,28
-4,46
Focus Premium
1.000,00
1.059,05
5,91
Ilirika JIE
1.000,00
1.002,70
0,27
KD Ekskluziv
1.000,00
1.000,32
0,03
BelexLine
4.539,40
3.830,84
-15,61
Belex15
2.862,75
2.318,37
-19,02
Da se priključim odlazećem vozu zvanom 2007, do vrha ispunjenom kolegama iz blogosfere i na neki način napravim retrospektivu onog što se desilo u toj godini. A desilo se…
Posao
Mislim da je ova godina, osim ako izuzmemo neke sitnice, bila pravi boom za mene što se tiče poslovne strane. Radio sam i više nego što sam mogao, uključivao se u 1000 projekata na 1000 strana, upoznao jaako puno ljudi, dobio jako puno saveta, i sve ostalo što ide uz jako puno, i na kraju zbratimio sa Furkom :), i na taj način zaokružio jednu sjajnu godinu. Furka fino gura, koliko je to moguće za naše prostore, i što je mnogo bitnije za mene, ona mi predstavlja najbolji proces učenja koji na webu mogu da doživim. Sa njom se i ja razvijam, doživljavam pobede i poraze, i to je ono najvrednije u celoj priči.
E sad pomisliće mnogi da sam pun keša
Pa i nisam baš, pre svega jer je taj čuveni cash flow kod mene totalna kanta, redovno imam dovoljno novca onda kad ne mogu da ga trošim i obratno. Ali dobro, valjda je i to deo tog čuvenog procesa učenja…
Fakultet
E sad, nahvalio sam sebe sa poslovne strane, ali nije to baš bilo toliko sjajno koliko je moglo da bude. Moje bistvovanje u Beogradu, direktno zavisi od mog fakulteta, i koliko god ja želeo milion stvari u životu, to je u neku ruku bilo nemoguće, zbog ispitnih obaveza rokova i slično. Dobro je to što sam i pored svega uspeo da upišem 4. godinu u roku (dakle bez obnova :nerd:), i polako počeo da privodim kraju priču zvanu fakultet. Jer bez obzira na sve one koji misle da je diploma nevažna u IT industriji, moje mišljenje je da je to totalna glupost. Fakultet služi za učenje, ali mnogo više za učenje stvari van knjige, nego iz same knjige. To je način života, način da naučite gomilu stvari putem ljudi koji svakodnevno upoznajete, i prilika da upoznate gomilu ljudi sa sličnim interesovanjima. Na kraju krajeva, neki od tih ljudi će za 5-10 godina verovatno biti na nekim pozicijama, što vam može prilično poslužiti u vašoj poslovnoj karijeri. Ovo naravno sve dobija veću dimenziju ako se muvate po organizacijama poput AIESEC-a koji ujedinjuje ambiciozne ljude sa više fakulteta, i koji vam pomaže da tu mrežu kontakata u većoj meri obogatite. Pričam iz iskustva, jer imam prilike da se muvam u istoj, i ono što je ona meni pružila, i ako sam imao karijeru poput feniksa, je nemerljivo.
Blog
14. maja ove godine sam prestao da pilićarim sa Bloggerom, kupio svoj domen i hosting, i započeo ovu lokaciju na kojoj se vi sada nalazite. Blog mi je puno pomogao u gorepomenutim stvarima. Na kraju krajeva na osnovu nekih tekstova o društvenim mrežama, sam dospeo na Furku, a i imao priliku da budem predavač na fakultetu na temu Blogovi, u više navrata. Za ovih 7 meseci eniax.net je imao oko 14.000 unikatnih poseta, i zahvaljujući Miloju, čak i nekoliko pojavljivanja u štampanim medijima. Najčitaniji tekst bio je izveštaj sa BizBuzz-a, sa nekih 400 čitanja.
Sve u svemu mislim da je od bloga ispala jedna prilično lepa priča, čita se, ne nešto puno, ali brojke ni nisu cilj toliko jer nemam nameru da živim od bloga, niti mislim da bi se leba najeo. Upoznao sam dosta ljudi, kolega blogera, posetio prvi BlogOpen, i ispao totalni seronja za drugi, kao što rekoh našao i neke posliće, malo kukao, malo se radovao a povrh svega uživao, jer bez svega toga ne bi imalo smisla.
Muzika
Procvetao sam ove godine. Ko me zna, zna da ne mogu da živim bez muzike, i da mi je potrebno svega par mb da bih se oraspoložio, sa ekstenzijom .mp3. Možda nisam imao para uvek, ali za koncerte je moralo biti. Kaiser Chiefs, Exit, RHCP, Muse su svakako svetle tačke ove godine. 4 sjajna muzička dogadjaja, bez obzira na sve što ih je pratilo (pogotovu RHCP). Dovoljno govori o tome koliko sam bio srećan. Uz sve to, eksperimentisao sam sa svim i svačim, slušao sam od muzike Sahare do 60tih sve što mi je palo pod ruku, i svo vreme uživao. Upotpunio sam svoju kolekciju francuske muzike, za sve trenutke kada nisam sam
i kada ima kvalitetnog vina.
Naravno, ako imate neke predloge ja sam otvoren za nove stvari, a ako moram da proglasim pesmu godine to će biti verovatno Kanye West - Stronger, jer je upravo onakva kakav sam i ja, i sadrži onu Što te ne ubije ojača te, koju volim redovno da citiram. Hvala Kanye…
Lično
Jebiga, ne mogu jare i pare. Ako ćete biti uspešni na planu fakulteta, posla, želite gomilu znanja, i konstantno radite na tome, moraćete da se oprostite od nekih stvari. I to nekih stvari bez kojih obični ljudi često ne mogu da žive
Imam 92kg, najviše što sam ikad imao, i 10kg više nego prošle godine u ovo doba. Sedenje za računarom, ishrana sa nogu, stalna žurba, frka, stres čine svoje, i to se vrlo često odrazi na kilažu. Nikad manje se nisam bavio sportom, igrao basket, fudbal, išao na bazen nego ove godine. Zimovanje sam proveo bolestan, tako da mi ni to nije bilo baš po volji i sl. Normalnu vezu nisam imao više od godinu dana, i prilično sam pesimističan po tom pitanju… Traje to do prve frke a onda sve kao i prijatelji nestane. Tako je valjda, to je onaj čuveni trade off o kome stalno pričam. Kada imaš vremena nemaš para i obratno.
Da ne budem previše pesimističan, imao sam i lepe trenutke, i nekoliko presedana. Trudio se da se što češće vidjam sa prijateljima, i ako je to vrlo često bilo nemoguće, ili makar da ih okrenem jednom na telefon posle nekog vremena. Znam da nije puno, ali polako, mic po mic… Biće to jednog dana ok, važno je biti pozitivan prema svemu, i naići makar ponekad na razumevanje, ipak nije sve u novcu, letovanjima, zimovanjima, proslavama sa 15 zvezdica i slično, ima nečega i u onom suštinskom zvanom život, onoj toplini koja nas okruži ponekad, iskrenom smehu, i crvenilu usled upravo izgovorene gluposti, savetu od prijatelja koji možda ima manje iskustva ali pokušava da se prilagodi, suzi kojoj ne date da se prolije, jer ste zaboga muško i svemu ostalom… Na kraju krajeva i posle aviona kamiona ono što treba da ostanemo jeste čovek, nisu bitne brojke, godine ili lepota kovčega, zemlji je svejedno…
I na kraju, hvala… Tebi, Vama, svima… Ćeramo se još…
U subotu uvece, 29.12., odrzan je tradicionalni novogodisnji maskenbal u KSTu na temu “Put oko sveta za jednu noc”. Bilo je svega, i kostima na zadatu temu i kostima koji su potpuno promasili temu ali najbitnije je da je bilo dosta zanimljivih kreacija. Jelena Vasilijevic me je podsetila pre nekoliko dana na ovaj dogadjaj mada na kraju [...]
Obrijao sam bradu, posle 6 godina.Otarasio sam se i duge kose posle 3 godine.
Hocu da u 2008. uđem drugačiji, nov, da počnem opet iz početka, kao i nekoliko puta do sada. Valjda će ovog puta upaliti.
Nisam imao muda da sve promenim, da sve staro ostavim za sobom i da se odselim negde daleko, što dalje. To bi sigurno pomoglo, ali i to bi bilo nekako kukavički, izbegavanje suočavanja sa životom.
U svakom slučaju, nešto sam morao da promenim, pa makar to bila samo frizura i imidž.
I sigurno ću prestati da se suviše trudim, ili ću bar pokušati.
Zašto
više nema novogodišnjeg duha u Novom Sadu, a ni u ostalim našim
gradovima, a doček 1. januara izgleda glup kao prvomajsko roštiljanje?
Zato što grad nije okićen 1.
decembra, a onda je okićen i ukrašen tek oko 20. decembra i to
mjestimično. Zato što će ukrasi stajati do 15. marta, a neki i tokom
čitave godine. Zato što niko ne šalje čestitke ne znajući da sms i
animirana e-čestitka nikada neće moći da ih zamijene. Zato što ima i
onih koji ni sms ili mailove ne šalju, a i onih koji na dobijeni ne
odgovaraju. Zato što je red ispred šaltera za naplatu računa u pošti
kilometarski, a onaj ispred šaltera za slanje čestitki decimetarski.
Zato što su ukinuli štandove u centru grada na kojima su se prodavale
čestitke, ukrasi i slični novogodišnji artikli. Zato što ne postoji
klizalište na trgu u centru grada na kojem se kližu djeca sa šalovima
oko vrata kao nekad u "Mikijevom zabavniku" i "Mikijevom almanahu" dok
se s razglasa čuju božićne i novogodišnje pjesme, a sa strane prodaje
osvježenje. Zato što tokom decembra nisam vidio nijednog Deda Mraza
uživo, čak ni onog što je prošle godine na sebi nosio tablu na kojoj je
reklamirao prodavnicu čarapa na parnoj strani Dunavske. Zato što je
ljudima važno da li je Deda Mraz, Božić Bata ili sveti Nikola, a za
mene su to tri različita junaka, a dodao bih da mi lijepo zvuči i kad
ih zovu Mikulaš i Telapo.
Zato
što je palo 5,5 centimetara snijega koji se zaledio i gotovo ničemu ne
služi, a krajem februaru će ga pasti 25,5 centimetara i tek će mu tada
teško naći svrhu. Zato što izlozi nisu ukrašeni. Zato što na ulici nije
okićena nijedna vještačka jelka, a ni prirodna koja raste i svake
godine joj je potrebno više crvenih kuglica. Zato što se po ukrasnoj
rasvjeti na ulicama ne zna da li je ona tu zbog predstojeće nove godine
ili zbog nekog septembarskog praznika i izgleda kao neki ostatak. Zato
što nema lijepih filmova na televiziji nego nam u ovo doba poturaju
Brucea Willisa i akciona sranja u kojima se jedan pozitivac s pištoljem
obračunava s desetak negativaca s pištoljima, a na kraju pokupi glavnu
žensku junakinju koju glumi atraktivna glumica. Zato što je za većinu
mladih "njuška" pijani starac Bill Bob Pa Još Nekako koji sa svojih
pijanih 120 namrgođenih godina razotkriva da Deda Mraz ne postoji, a ne
onaj koji tvrdi da ipak postoji i zato što neki misle da je taj Bill
Bob Pa Još Nekako stvarno duhovit i zabavan. Zato što više smisla ima
za Novu godinu pustiti Užičku Republiku ili Otpisane po hiljaditi put
(uh, kako bi Tihi sredio tog Brucea i Billa Boba zajedno, kao Misirca u
onom dvorištu).
Zato što se kroz prozore stanova
ne vidi paljenje i gašenje jednobojnih lampica. Zato što se nijedan
vlasnik jelke ispred kuće u svom dvorištu nije sjetio da ukrasi tu
jelku i zato što bi to smatrao ludošću. Zato što su gazde kafića nabili
cijene ulaza, a atmosfera u njima će biti jednaka kao i svaki drugi
vikend uz I Will Survive. Zato što kafići okićeni tako skromno
kao da su kićeni samo zato da izbjegnu kaznu novogodišnjih inspektora
koji zahtijevaju minimum. Zato što i ono što je okićeno izgleda
neukusno kao da je kitila Goca Tržan uz pomoć dva šund-majstora koji
sebe nazivaju Flamingosi. Zato što su šefovi natjerali ljude da rade i
31. decembra, a obećali su im da će raditi i 2. januara, a da će 1.
januar biti odrađen naknadno. Zato što je 31.12. pun grad ljudi koji
bezglavo jure po prodavnicama ne bi li nešto kupili umjesto da samo
nasmijani šetaju. Zato što sam samo u jednoj prodavnici vidio da se
neka vrlo mlade žene vesele, makar i uz trubače. Zato što se sve žurke
svode na Love Shack i Can't Take My Eyes Off You, ili I Love You, Baby,
ne znam kako se zove tačno ta pjesma. Zato što niko više ne pravi žurke
za 30 prijatelja u svojoj kući ili u svom stanu. Zato što niko nije
osvijetlio svoju kuću kao što to rade u filmovima i na animiranim
čestitkama. Zato što svi gledaju samo sebe i rijetki su oni koji kupuju
poklone zato što vole da nekoga iznenade i razvesele i učine decembar
posebnim. Zato što mnogima izgleda kao ludost obući se kao Deda Mraz i
decembarsku zaradu usmjeriti ka kupovini poklona za nekog posebnog.
Zato što nije bilo koncerta Gospodara miševa u decembru kad dolazi Deda
Mraz, gore specijalne prskalice, pale se baklje, padaju baloni i
konfete i sve ostalo što karakteriše koncerte te neobične i glasne
bande.
Zato što i ove godine brbljaju o
izborima budale s televizije i zato što su kandidati sve sličniji jedan
drugome i zato što će pametni opet morati glasati za bezbojnog u drugom
krugu samo zato da onaj tamni ne bi pobijedio, ali će neki u prvom
krugu, kao krajnje odani, dopisati Vučinu i zaokružiti ga. Life's a gas.
Zato što se moraju ispuniti određeni preduslovi tokom jedanaest mjeseci
da bi decembar bio savršen. Zato što je Seltik podbacio nekoliko puta
tokom decembra. Zato što se nigdje na ulicama ne prodaje kuvano vino i
kuvana rakija. Zato što ne mirišu novogodišnje buhtle s pasiranim
pekmezom od šljiva koje nekako baš idu uz decembar. Zato što ljudi
gledaju u beton ispred sebe dok hodaju gradom. Zato što nigdje nisam
vidio balone koji su načičkani negdje ili padaju s neba. Zato što se
petarde mogu nabaviti na svakom koraku, a ne kao nekad kad su se već u
novembru naručivale iz Austrije. Zato što djeca ne prave snješka, ali
bacaju petarde. Zato što se ignoriše kao tuđi Božić 25.12. ali se Dan
zaljubljenih pobjednički slavi. Zato što se snimku utakmice Vest Hem -
Mančester odigranoj dan ranije daje više značaja nego skijaškim
skokovima i slalomu. Zato što nije uređen prostor u Katoličkoj porti
koji bi bio u potpunosti posvećen predstojećim praznicima. Zato što ne
postoji nikakav Deda Mrazov grad na nekom prostoru u kojem raste
crnogorično drveće, u nekakvom crnogoričnom parkiću koji je mogao biti
zasađen od jelki s busenom koje neki ljudi koriste, a mogao je biti
zasađen negdje u gradu jer parkova nedostaje. Zato što je još uvijek
sve podređeno toj jednoj noći, a ne decembru. Zato što je svaki dan sve
sličniji onom prethodnom i onom sljedećem i što se sve nekako izgubilo
i ljudi postaju roboti. Zato što ljudi ne shvataju da je dovoljno
vjerovati i da ima nešto lijepo i u stvaranju iluzije. Zato što je
mnogo onih koji tvrde da im je to noć kao i svaka druga, onda za nju u
posljednji čas izdvoje debele novce. Zato što dvije mlade i prelijepe
dvadesetogodišnjakinje u odijelu sličnom Deda Mrazovom, ali u
suknjicama, stoji u Mercatoru i u ruke prolaznicima gura papire nekakve
banke. Zato što nije organizovano nijedno prednovogodišnje grudvanje
nakon koga slijedi topli čaj i već spomenutim buhtlama. Zato što nema
žurki sa Deda Mrazovima, njegovim pomoćnicima, njegovim pomoćnicama
koje su kud i kamo zabavnije i zanimljivije od pomoćnika, sa hiljadu
balona, ali ne onih kroz koje se vidi... Zato što nije organizovan
spektakl pod nazivom Santa Claus Is Coming To Town. Zato što
nije organizovan taj specijalni dolazak Deda Mraza u grad na kojem bi
učestvovao jedan Deda Mraz i 50 000 djece. Zato što u bioskopu nije
puštena vanredna projekcija filma "Love Acutually".
Zato što je ovaj dvanaestomjesečni
krug oko planete bio prilično dosadan, kao neka utakmica bez prilika,
između dva kaznena prostora i sa jednim tužnim događajem koji je taj
2007. krug obilježio... Zato što nije organizovan neki dan, bar jedan,
za ljude koji se smrzavaju na ulicama i u decembru, ali i kad decembar
prođe, a hladnoća ostane. Zato što neki od nas imaju trideset godina i
svijet nikada više neće izgledati kao kad smo imali šest, osam ili
jedanaest. Zato što smo mi još uvijek bijedno i siromašno društvo kojem
sve ovo izgleda sasvim normalno i prirodno. Zato što ni ne pokušavamo
da mijenjamo stvari nego ih prihvatamo onakvima kakve jesu. Zato što je
magija nove godine ostala negdje daleko iza nas. Ali zato i postoje
nove godine, da se napravi plan i da se od prvog dana krene drugačije.
Možda to baš bude ovaj put, u novoj godini. 2008. godini kaže
kalendar...
Mogao sam napisati i jednu
novogodišnju bajku umjesto ovoga u kojoj bi sve bilo savršeno, ali bi
se tada i sljedeće godine dogodilo da novogodišnji duh bude samo u
priči. Tada bi se potvrdila tvrdnja jedne djevojke koja mi je nedavno
rekla da živim u bajci. Nakon ovoga neki će pomisliti da živim u
Mikivilu, Patkovgradu ili Diznilendu, ili u nekom dedamrazovskom
svijetu.
Sretnu novu godinu želim svima
koji su tokom 2007. čitali ovaj blog, a i onima čije sam ja blogove
čitao. To znači da nekima dva puta želim sretnu novu godinu. Normalno,
i onima koji ne čitaju blog želim sreću, ali je to suvišno pisati na
blogu. Neka i vama i meni naredna godina bude daleko ljepša i veselija
od svih prethodnih.
Sretna vam nova godina!
Година која истиче је у најмању руку била занимљива. Крајем 2006. било је наговештаја да наизглед свемоћни и неприкосновени Запад све више губи контролу над својим чудовишним експериментима, али су многи веровали да је ипак ”све готово” и само питање времена. Верују и данас, ако погледате медије са наших простора, иако је данас слика света умногоме другачија него што је била пре годину дана.Мудроме је било јасно да је косовска политика Империје блеф још када је потрчко Ахтисари одлучио да одгоди објављивање свог плана до после избора у Србији. Ако се Србија ништа не пита о Косову, што ли је онда чекају? Сада, на измаку 2007, опет слична ситуација: Шиптари своје проглашење ”независности,” најављивано и пре вештачког рока од 10. децембра, сада одгађају за фебруар. Чека се Јовањдан и - избори у Србији! И опет све зависи од неких такозваних ”демократа” и ”либерала” (а који нису ни једно ни друго), који наводно само чекају прави час - кад у рукама имају све полуге власти - па да свом ”глупом, примитивном, у клерофашизам и национализам огрезлом” народу објасне како је боље да Косова нема, да не треба да буду Срби, и да еуроатлантска будућност наступа у понедељак. Тај филм није био реалистичан ни после октобарског пуча 2000, а камоли сада.Уопште, неке ствари су током ове године постале много јасније. Видело се да је америчка империја много слабија него што се чинило. Да је Русија много јача, и да су прошли дани када се играло по туђој музици. Није још сасвим очигледно да је ”Европа” банкротирала економски, културно и политички - али од растућег насиља неапсорбованих имигрантских маса, преко сукоба у Белгији, до споразума у Лисабону којим се на мала врата уводи устав одбачен на неколико референдума, требало би да је јасно да је ЕУ у ствари ЕУССР. Цинизам некадашњег полит-бомбардера Хавијера Солане (”Косово је другачије зато што је другачије” - тј. зато што он тако каже) све говори о карактеру ”Европе.”Ставри се мењају. Не само у Србији, где - иако споро и малтене невољно - људи спознају ко им мисли добро а ко не. Ето, протекла година је видела први пример да се неко у Босни и Херцеговини успешно успротивио тиранији иностраног намесника. Пропали покушај Мирослава Лајчака да промени пословник централних власти БиХ на начин који би омогућио прегласавање и мајоризацију ипак је знак да је доскора неприкосновена ”међународна заједница” џин на стакленим ногама.Зато не верујем оним депресивним (али добро плаћеним) коментаторима који и даље испредају причу да је независност Косова само питање дана, да је ”све готово” и да Срби треба да се помире са судбином - а успут се одрекну и себе, све у функцији ”бољег живота” и томе сличног.Што се Америке тиче, она у 2008. има шансу за спасење какву није имала одавно. После деценија Курте и Мурте, Американци одједном имају и други избор. То што је задржала форме старе републике је и снага и слабост данашње Империје. Снага, зато што народ и даље верује у форме, а не види малигну супстанцу која се иза њих крије. Слабост, зато што те исте форме прописују правила игре која и империјалисти морају да поштују, да би остали легитимни у очима народа.Од свих кандидата који претендују на Белу Кућу у новембру 2008, само је један кандидат за председника; сви остали би да буду Император. Не знам какве су шансе Рона Пола, али досадашњи ток догађаја верно следи Гандијево пророчанство: ”Прво те игноришу, онда ти се смеју, онда те бију, а онда победиш.”Нека вам је, дакле, срећна 2008, и да је проведете у здрављу и весељу. А шта ће бити, где и како - живи били па видели!
Svi smo stariji za još jednu godinu. Hogar me uvek nasmeje, a ima i dobre savete. Najnoviji je u današnjem listu Politika.
Dragi moji i drage moje,
pravo je zadovoljstvo bilo družiti se sa vama u godini koja
je vec na izmaku; nebrojeno puno teških trenutaka učinili ste
podnošljivijim i uspeli ste da u sivilo moga postojanja unesete
pregršt duginih boja.
Hvala vam na tome!
Inače, ja sam se razbolela, imam temperaturu, šmrckam... bedak!
Ono što želim da vam poručim je sledeće:
noćas, kada otkuca ponoć pomisliću na vas i u svom srcu
imaću spisak najlepših želja... najiskrenije se nadam da ćete
osetiti to, i da će se makar jedan deo tih želja ispuniti.
Volim vas i ljubim sve!
Sretna vam nova godina i sve najbolje!
Hteo sam da sačekam da dođe 1. januar, ali pošto je svima ovo poslednji post u staroj godini, pa da ne odskačem ni ja postavljam dan (pre će biti pola dana) unapred
Dakle, želim svima Srećnu Novu 2008. Godinu, lep provod večeras, odmorite se od svih obaveza, pa za koji dan ponovo radno raspoloženje da zavlada
Još jednom, Srećna Nova Godina!
Netscape
navigator, nekada sinonim za sam internet, program od koga je pocela
prava internet revolucija, ovih dana se nalazi na kraju svog puta.
Sredinom 90-ih godian ovaj browser je koristilo nesto vise od 90%
internet korisnika, dok je danasji procenat negde oko 0.6%. AOL, inace
sadasnji vlasnik Netscape-a, odlucio je da prekine sa daljim razvojem
ovog nekada najpopularnijeg Internet browsera, te da svoje korisnike
uputi na koriscenje firefox browsera. Inace ovo je prilika da se pomene
i autor netscape-a, Marc Andreessen, koji je svoje cedo
zasnovao na prvom web browseru Mosaic-u koga je razvijao kao student na
univerzitetu drzave Ilinoj. Inace Mozilal fondacija koja izdaje
popularni Firefox je nastala pre svega od ljudi zaposljenih u
Netscape-u i sam firerfox se zasniva an netscape-ovom kodu. U svakom
slucaju R.I.P. Netscape, postajes legenda.
Mrzio sam zimu. U čitavoj kući imali smo samo jednu peć. Pa smo starci, buraz i ja spavali u kuhinji, na spužvi koja je bila pokrivena kariranim čaršafom. Stari je hrkao kao i sad. Stara se stalno okretala. Burazu to ništa nije smetalo, ili se i on samo pravio da spava. Ja sam bio budan. Zamišljao sam scenu kako ubijam pedeset četnika koji su zarobili Tajči. Onda bih je pogledao onim Silvester Stalone pogledom i ona bi, uprkos velikoj razlici u godinama, odmah pristala da se uda za mene.
Kada bih je oženio, pustio bih neki drugi film u glavi. Spasio bih je opet, ali bi neki četnik umirući pucao u mene. I tako bih umro na rukama voljene žene. Ne znam šta bi se događalo s Tajči nakon moje smrti. Nekada bih pustio da ona pogine. Onda bih tiho u noći oplakivao njenu smrt. San bi, na kraju, pobijedio strah od noćnih zvukova, lopova koji se šetaju oko kuće i granate koja bi me ubila u snu…
Stavarno sam je mrzio. Mirisala je na čorbu od krompira i ribljih konzervi iz humanitarne pomoći. Zavlačila se u moje, par brojeva veće, ružne duboke cipele. Od nje su me bolila oba uha. U kombinaciji sa nekim od moja tri krajnika.
A snijeg, njega sam volio. Volio sam i skije koje su mi poklonili rođaci nakon što su zdunuli u Njemačku. Iako su mi pancerice bile okraćale, pa su mi nožni prsti trnuli u njima, dok sam u dvorištu rekonstruirao pobjede Alberta Tombe. Volio sam osjećaj sigurnosti i distancu od svega ovozemaljskog kada bih, zavučen u iglu od snijega zgrnutog s pločnika, maštao o Eskimima.
(more…)
Da se svaki teret na dusi pretoci u suzu.
Da svaka suza pronadje dlan koji ce je obrisati.
Da svaka iskra u srcu procveta u osmeh.
Da svaki osmeh probudi neku novu iskru.
Da pisemo, citamo i volimo, onako kako najbolje znamo.
A znamo...
Ziveli!
Deo istorije koji je malo poznat.
Godine 70. pre hrista je postojao ambiciozni mali političar, a ekstremno bogat, Markus Licinius Krasus, koji je želeo da vlada Rimom.
Da biste imali ideju o kakvom čoveku se radilo, znajte da je on izmislio vatrogasce. Ali u Krasusovoj verziji, njegovi robovi vatrogasci bi jurili do zapaljene zgrade gde bi Krasus na licu mesta ponudio da je kupi za mali deo njene vrednosti. Ukoliko bi vlasnik pristao na prodaju, Krasusovi robovi bi ugasili vatru. Ukoliko bi vlasnik odbio, Krasus bi dozvolio da zgrada izgori do temelja.
Pomoću ovako stečenog bogatstva, Krasus je postao najveći zemljovlasnik u Rimu, koristeći svoje bogatstvo da bi pomogao Juliju Cezaru protiv Cicera.
Izvor
Dragi moji i drage moje, trenutak je da se sumiraju utisci iz ove, uskoro stare 2007. godine. Takođe, pravo je vreme da zavirimo u budućnost, da postavimo sebi neke planove i zamislimo par želja. Nije da će se ostvariti, ali bitno je da ih imamo. U stvari, verovatno ćemo do proleća i zaboraviti šta [...]
Skoro uvek pri planiranju vizuelnih rešenja koristim ikone Tango projekta. Mnogi kao i ja verovatno nikada nisu obratili pažnju na natpis koji na ikonici koja sadrži monitor, a stoji na mestu gde obično stoje logoi proizvođača. Pukom slučajnošću sam pre nekoliko trenutaka pogledao u tom pravcu i spazio da zaista nešto piše. Pošto se radi se o SVG ikonama, nakon skaliranja prikazala se marka monitora koji se koristi u Tango ikonama - PONY.
Sinonim za Ljubljanu ove godine je ziiiiiima. Smrzavala sam se… nisam navikla na takvu hladnocu… prokleti Alpi. :) A i malo sam se prehladila tamo pa je to razlog za moje nejavljanje… ali vratila sam se i ponovo sam zdrava i jaka. :) I da spomenem putovanje… koje je u povratku trajalo 13h umesto 6h… Marfijev [...]
Vidimo se sledeće godine. Puno zdravlja, sreće i dobrih filmova.A sledeće godine nas čekaju Kristofer Nolan, Del Toro, Emerih, Gilijam i mnogi drugi.